Sevdah

Sevdah je pojam koji označava dio bosanske baštine, ne samo u muzici, nego u narodnoj nošnji, unutrašnjim kućnim motivima, emocijama bosanskih ljudi, bosanska atmosfera i bosanske tradicije, kojih ima mnogo. Porijeklo riječi Sevdah je arapska riječ 'Sawda' labavo preveden kao "crna žuč", materiju povezanu sa osjećajem melanholije koja se koristila u arapskoj i turskoj kulturi. Mnoge sevdalinke se bave predmetom emocije tuge i melanholije kada djevojka ostavlja momka ili obrnuto.

Sevdah kao način života

Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi, i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - mahala, uslovio je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namjenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštovala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio kuće - haremluk i muški dio kuće - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na selu. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života omogućili su nastanak i razvoj sevdalinke.
Tekstovi mnogih sevdalinki opisuju život bosanskih ljudi u vremenu u kojem su te pjesme i pisane. Za riječ sevdah se može reći da ne samo da prikazuju emocije određene osobe u određenom vremenu (tj. "On je pao u Sevdah", što znači da se neko osjeća sjetnim), nego i da predstavlja način života koji je opisan u tekstovima sevdalinki. Sevdalinke su stvorili ljudi u Bosni, dok su obavljali svoju tradiciju, koji čini sam sevdah. Osoba treba biti "u sevdahu", kako bi obavljala Sevdalinku na najbolji mogući način. Drugim riječima, neće zvučati dobro u prostoriji sa puno pozadinske buke i razgovora. Sevdalinke su predviđene da se izvode u mirnom vrtu iza kuće ili u tradicionalno uređenom velikom dnevnom boravku, dok se konzumiraju neka meza i kahva na način kako to samo Bosanci znaju. Svaka Sevdalinka treba istinski "osjeti", kako kroz pjevanje tako i kroz sviranje. Bez toga, to nije pjesma kakva bi trebala da bude. Sevdah daje značenje prilikom izvođenja sevdalinki i bez sevdaha, sevdalinka ne može ni postojati

Sevdah danas

Iako je Bosna i Hercegovina prošla kroz sva previranja u posljednja dva vijeka, njeni ljudi i dalje čuvaju osjećaj sevdaha širom Bosne. Narodnu nošnju je teško naći, i gotovo nemoguće da se vidi da je neko nosi u javnosti od strane bilo koga. Bošnjački interijeri i dalje opstaju u mnogim bosanskim kućama današnjice, ali prava tradicionalna arhitektura može se posmatrati u sklopu zaštićene kulturne baštine po Bosni, u svojstvu muzeja sevdaha. Postoje neke naznake da određeni istraživači i u manjoj mjeri izvođači se trude da se vrati korijenima sevdaha i sevdalinke u cilju očuvanja ovog važnog kulturnog naslijeđa.

Istaknuti izvođači

Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. vijeku kod nas su: Nedeljko Bilkić, Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Safet Kafedžić, Husein Kurtagić, Meho Puzić, Zekerijah Đezić, Muhamed Mujkanović, Ekrem Pilić, Bajro Redžić, i Omer Pobrić, a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se: Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum , Silvana Armenulić i Amira Medunjanin.
Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bošnjačke muzičke i kulturne tradicije popularna je i kod ostalih bosanskih naroda. Tako je legendarna pjesma Emina djelo mostarskog pjesnika Alekse Šantića, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i Nedeljko Bilkić. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog muzičkog žanra druge polovine 20. vijeka zvanog novokomponovana narodna muzika, koji je mješao različite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.
Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanski pjevači narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzičara, koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke "Omer Beže"), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, "Amanet" iz 2003. godine), Jadranka Stojaković, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra je dobio ime po stihu iz sevdalinke "Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra".
1990-ih godina ansambl Mostar Sevdah Reunion okuplja se u Mostaru i tokom ranih 2000-ih snima u novoj verziji niz popularnih bosanskih sevdalinki, čime rade na njenoj širokoj popularizaciji na svjetskoj muzičkoj sceni. Ansambl sarađuje sa velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa Esmom Redžepovom, Šabanom Bajramovićem , Ljiljanom Buttler), Amirom Medunjanin, te prima značajne nagrade, predstavljajući sevdalinku mnogim ljudima širom svijeta.
Mladi bosanskohercegovački muzičari nastavljaju bogatu tradiciju sevdaha, njegujući svoju tradicionalnu muziku. Treba istaknuti sljedeće: Damir Imamović trio, Etnotrans, Urban sevdah band...